Skolioze su heterogena grupa bolesti kod koje dolazi do krivljenja kralježnice u više smjerova. Termin potiče još od Hippocrata što znači iskrivljenje, a kod Galena ga koriste kao skretanje u stranu. Nemorfološke skolioze predstavljaju skretanje dijela kralježnice u lijevo ili desno čiji je uzrok funkcionalan ( npr. skraćenje mišića , kraća noga i.t.d)

Prava, morfološka skoilioza predstavlja kompleksnu trodimanzionalnu deformaciju kralježnice i trupa koja se pojavljuje u naizgled zdrave djece , a ovisi od više čimbenika , može ući u progresiju tijekom jednog od perioda brzog rasta ili kasnije u životu (M Rigo).

Bolest se definira ako je ugao krivljenja veći od 10 st. Cobba i obavezno s rotacijom. Mada se ugao može zabilježiti i manji od 10 st ali s faktorima rizika za progresiju. Progresija je češća u djevojčica. Ako je progresija brza i ako se skolioza ne liječi mogu nastati bolovi biomehaničke promjene grudnog koša što umanjuje ukupni kapacitet za aktivnosti za posao, i umanjuje kvalitetu života, uz vrlo važni estetski aspektu ove bolesti.

Preuzmite pdf dokument s cijelim člankom "Idiopatske skolioze i principi korekcije za djecu i odrasle"

TESTIRAJTE SE DA LI IMATE PARKINSONOVU BOLEST ILI NEKI DRUGI EKSTREPIRAMIDALNI POREMEĆAJ

(www.parkinson.org)

Ako se tresete ili imate podrhtavanje i želite provjeriti da li imate Parkinsonovu bolest ili je to posljedica nekog drugog stanja ili bolesti, odgovorite na slijedeća pitanja.
Ako se ne tresete i nemate drhtanja možda ipak imate Parkinsonovu bolest i trebate odgovoriti na slijedeća pitanja.
Treba zapamtiti da 30% bolesnika s Parkinsonovom bolešću nemaju drhtanje i trešnju ili imaju veoma rijetko.
Ako se ne tresete i nema drhtanja ali u vašoj obitelji ima takvih slučajeva s Parkinsonovom bolešću , trebate također odgovoriti na slijedeći upitnik.
15% bolesnika s PB bolešću imaju pozitivnu obiteljsku povijest.
Ovaj upitnik nije znanstveno potvrđen ali može pomoći kao putokaz i ako imate bilo kakvih dvojbi morate se javiti vašem liječniku

Ispunite upitnik (preuzmite upitnik u pdf formatu)

Problemi održavanja ravnoteže tijela na nestabilnoj podlozi

Statistike pokazuju da starije osobe imaju mnogostruko veći rizik od gubitka ravnoteže od mlađih osoba. Problemi hodanja, održavanja ravnoteže tijela u nestabilnim uvjetima, precizni pokreti ruku i prstiju , češće ispadanja predmeta iz ruku, otežano pisanje, su znaci poremećaja koji se javljaju postepeno, a uzroci su različiti.
Centralni živčani sustav je odgovoran za objedinjen odgovor na vanjske podražaje dobivene iz perifernih centara. Problem može nastati zbog oštećenja tih centara u unutarnjem uhu, oslabljenog vida , oštećenja senzomotornih prijemnika u ligamentima i mišićima.
Ako želimo popiti čašu vode kada trenutno zatvorimo oči a da je ne prospemo , ili ako želimo ostati na jednoj nozi kada držimo nešto u ruci i pri tome održavamo balans potrebno je pravilno i brzo reagiranje perifernog i centralnog živčanog sustava .
Poremećaji tih funkcija mogu uzrokovati različite bolesti . Na primjer kod bolesti oka, kao što su glaukom, dijabetična retinopatija i katarakta, kod problema sa uhom, kod oštećenja kralježnice, dijabetične ili toksične neuropatije ili kod poremećenih signalnih impulsa od mišića prema mozgu i obrnuto.
S druge strane, mišićno koštani problemi kao što su smanjenje opsega kretnji u zglobovima, smanjenje elastičnosti i snage mišića mogu doprinijeti poteškoćama održavanja ravnoteže tijela. Automatski posturalni refleks koji održava tijelo u balansu i kada se nalazi izvan centra gravitacije zahtjeva normalno funkcioniranje mišićno –koštanog sustava. Ako imamo neadekvatni opseg kretnji u zglobovima, kao što su nožni zglobovi ili slabost muskulature kukova, strategija održavanja ravnoteže će biti poremećena .
Na kraju i planiranje odgovora od strane središnjeg živčanog sustava može biti neadekvatno zbog bolesti ili poremećene cirkulacije u mozgu, što je ujedno i najčešći uzrok u starijoj populaciji. Vremenom u osoba slabi i motivacija što sve više dovodi do socijalne izolacije i depresije.

Vježbe za poboljšanje funkcioniranja tijela u prostoru

U program rehabilitacije ovih bolesnika nužno je naći prave uzroke i na njih maksimalno djelovati kao što je korekcija vida , sluha, liječenja tlaka i svih ostalih rizika koji dovode do oštećenja krvnih žila.
Koncept vježbi za poboljšanje održavanja ravnoteže tijela u prostori i rada ruku u složenim kretnjama koristi poticanje svih senzomotornih impulsa iz periferije prema mozgu i njegov brži odgovor. Više puta smo govorili da naš mozak i periferni živčani sustav možemo učiti novim shemama ako im dajemo nove poticaje. Tu sposobnost nazivamo plasticitet mozga. Isto tako, izvođenje složenih pokreta i planiranje tih pokreta potiče i poboljšanje mentalnih funkcija, a sve zajedno vodi u kvalitetniji život. U program su uključene i vježbe za jačanje i izdržljivost određenih grupa mišića kojima se suprotstavljamo zemljinoj teži. Potrebno je motivirati osobe da programom vježbi koje nauče mogu dopuniti redovite vježbe koje rade, ili samostalno, ili u grupi. Edukacija se mora provoditi dvaput tjedno do deset puta kako bi se program dobro savladao i mogao provoditi i kod kuće..

Poremećaji pokreta kao bolesti ekstrapiramidnog sustava

Postoje poremećaji pokreta koje uzrokuju bolesti eksrapiramidnog sustava, bazalnih ganglija smještenih u dubokim dijelovima bijele mase velikog mozga, odgovorne za kontrolu voljnih pokreta, kontrolu složenih obrazaca motorne aktivnosti kao što je govor, vožnja bicikla, vremensko usklađivanje pokreta, odmjeravanje intenziteta pokreta, održavanje mišićnog tonusa i odražavanje uspravnog položaja tijela u prostoru. Problem nastaje zbog smanjenog lučenja dopamina, kemijske supstancije koja je prenosioc impulsa i njegove ravnoteže s drugim neurotransmiterskim supstancijama.

Učestalost bolesti
Ove bolesti su ujedno i najčešće neurodegenerativne bolesti. Prevalencija, postotak oboljelih na
100 000 stanovnika, iznosi 28,3% s porastom u starijoj populaciji. Nakon 80-te godine života raste i na 51,3%. Razlog učestalosti tih bolesti je produljenje životnog vijeka ljudi.

Koje su to bolesti
Nama je najpoznatija Parkinsonova bolest, međutim postoje i slični poremećaji koje zovemo simptomatski parkinsonizam, a koji mogu nastati nakon upale mozga, duljim korištenjem nekih lijekova kao što su antidepresivi, antiemetici, antipsihotici, antiepileptici,nadalje , zbog tumora mozga ili kod vaskularnih i metaboličkih bolesti. Manje zastupljene su grupa bolesti koje nazivamo atipični parkinsonizam: PSP (progresivna supranuclearna paraliza), MSA (multipla sistemska atrofija), CBD (kortikobazalna degeneracija )
U širem smislu u poremećaje pokreta ubrajamo i diskinezije koje se očituju drhtanjem dijelova tijela u mirovanju ili na pokret, distonije-grčenje mišića zbog neadekvatne inervacije i nešto rjeđe bolesti kao što je horea i Wilsonova bolest.

Koji su faktori rizika
Uzrok ovih bolesti u potpunosti nije razjašnjen. Za Parkinosnovu bolest postoji genetska predispozicija, ali i čimbenici vanjske sredine imaju nekog utjecaja , košto su pesticidi, fungicidi, teški metali, magnezij, željezo, srebro ili nedostatak D vitamina.

U većem riziku za razvoj bolesti poremećaja pokreta su :

• Starije osobe sa smanjenim funkcijskim kapacitetom više organa i sustava
• Starije žene sa smanjenom funkcijom estrogena.
• Bolesnici koji koriste lijekove rizične za poremećaje pokreta dulje od tri mjeseca.
• Bolesnici koji boluju od šećerne bolesti neovisno o uzimanju lijekova.
• Metabolički poremećaji kao što je fenilketonurija.

Znaci Parkinsonove bolesti i sličnih stanja

Bolest ima postepeni i podmukli početak. Javlja se karakteristično drhtanje ruku u mirovanju , rigor ili povišen tonus mišića, osiromašenje pokreta , gubitak refleksa za održavanje ravnoteže tijela , usporeni pokreti i otežano započinjanje pokreta.
Razvojem bolesti nastaje veća zakočenost i usporenje pokreta, gubljenje mimike lica, otežano pisanje, monoton govor , ali i nemotorički znaci bolesti kao što su depresija, bol u mišićima, plitko disanje , smetnje gutanja, smetnje sna, otežano kontroliranje mokrenja i stolice. Rehabilitacija ovih bolesnika za specijalistu fizijatra predstavlja poseban izazov . Plan i program mora biti individualno prilagođen, ali i dinamičan i pratiti sve promjene i nedostatke koji se u bolesnika javljaju. Ključni faktor za poboljšanje kvalitete življenja ovih bolesnika su vježbe.

Pročitajte više o procesu i metodama rehabilitacije tijekom Parkinsonove bolesti - preuzmite dokument - rehabilitacija-parkinson.pdf

Kako moramo vježbati ako imamo bolesti poremećaja pokreta

Vježbee su važne za svakog čovjeka koji želi održati svoju pokretljivost.
Za bolesnika s Parkinsonovom bolešću i sličnim bolestima vježbe su mnogo važnije, budući se model pokreta tijela značajno mijenja. Koje su to promjene?
Automatski pokreti kao što je hodanje, ustajanje, hvatanje , predstavljaju radnje o kojima ne razmišljamo dok ih s lakoćom obavljamo. U te aktivnosti su uključene bazalne ganglije u mozgu koje su odgovorne za automatske radnje. U parkinsonovoj bolesti, zbog oštećenja tog dijela mozga i nedostatka dopamina, bolesnici imaju poteškoće s obavljanjem automatskih radnji. Za izvršenje ovih radnji normalni mozak dobiva informacije i poticaje iz raznih izvora kao što su : vizualni, slušni proprioceptivni ali i interni poticaji ( mentalni resursi-pohranjeni raniji obrasci pokreta)
Služeći se tim poticajima vježbanjem potičemo tijelo za savladavanje ukočenosti. Usporenost pokreta ( bradikinezija) i usporeno započinjanje pokreta zaustavlja tijelo i pomjera centar gravitacije prema naprijed što mijenja stav tijela prema naprijed .. Zbog nemogućnosti balansa tijela u kretanju bolesnici često padaju naprijed ili nazad. Osim vježbi u kojima koristimo razne metode poticaja, koristimo vježbe posture i balansa , metode istezanja ( refleks na istezanje), vježbe snaženja (veći broj ponavljanja-feed back), vježbe disanja i relaksacijske tehnike ( autogeni trening)Eksperimenti na životinjama su pokazali da za vrijeme vježbi mozak proizvodi vlastite neurokemijske supstance , kao što je faktor rasta, koji štiti stanice koje proizvode dopamin od propadanja. I sva kliničke studije su pokazale da svakodnevno vježbanje održava fleksibilnost , poboljšava položaj tijela u stojećem položaju, poboljšava održavanje ravnoteže , poboljšava opću kondiciju, a svi pokreti su olakšani čime je znatno poboljšan kvaliteta življenja.
Vježbe – nova strategija rehabilitacije bolesnika s poremećajima pokreta
Kao što zdrave osobe, želeći zadržati pokretljivost redovito vježbaju u grupi , tako je potrebno grupno vježbanje i osobama koje boluju od poremećaja pokreta. Do sada nije bilo takovih mogućnosti. Naš centar je formirao manje grupe sa specifičnim vježbama dvaput tjedno uz nadzor specijaliste fizijatra i fizioterapeuta, a sve bolesnike educiramo i o vježbama koje svakodnevno moraju raditi kod kuće uz mnoge druge korisne savjete, za lakše savladavanje poteškoća u svakodnevnim aktivnostima. Motivacija za vježbanje u grupi je veća, a koriste se i interaktivne vježbe u paru ili kao grupa.

Što je Parkinsonova bolest ?

Parkinsonova bolest (PB) jest bolest poremećaja pokreta ,
nazvana po liječniku iz Londona Jamesu Parkinsonu, koji je godine 1817. prvi opisao simptome bolesti.
Bolest je nepoznatog uzroka, najčešće se javlja oko 60-te godine života s porastom obolijevanja prema starijoj dobi. Bolest  je progresivna i nema letalni ishod.
Poremećaji pokreta nastaju zbog smanjenja lučenja kemijske supstance dopamina i to u dijelu mozga koji ima važnu ulogu u kontroli voljnih pokreta (bazalni gangliji).
Kao posljedica kemijskog deficita u dijelu mozga koji nazire voljne pokrete, javljaju se nevoljni pokreti. Katkada je prisutan tzv. "višak pokreta"  poput drhtanja (tremora)  kojeg ne možemo kontrolirati, a  ponekad je prisutan "nedostatak pokreta" ili otežano započinjanje pokreta.

Kako se bolest dijagnosticira ?

Nema laboratorijskog testa ili rentgenske dijagnostike kojom bi potvrdili Parkinsonovu bolest.
Zato je za dijagnozu izuzetno važan kontakt sa specijalistom neurologom koji zna prepoznati ovu bolest.

Testirajte se da li imate Parkinsonovu bolesti ili neki drugi ekstrepiramidalni poremećaj

Liječenje Parkinsonove bolesti

Osnovne smjernice u liječenju Parkinsonove bolesti uključuju

• Rano otkrivanje bolesti
• Primjenu specifičnih lijekova
• Prilagođenu prehranu
• Medicinsku rehabilitaciju

Pročitajte više o Parkinsonovoj bolesti -
preuzmite dokument parkinson.pdf,
te o procesu i metodama rehabilitacije -
preuzmite dokument - rehabilitacija-parkinson.pdf

REHABILITACIJE SPORTSKIH OZLJEDA

Masovno bavljenje sportom svih dobnih grupa stanovništva  nameće potrebu  brzog i učinkovitog oporavka. Naša ordinacija  je  opremljena vrhunskim aparatima i stručnim ljudima za pravilno vođenje procesa rehabilitacije sportskih ozljeda. Fizikalna medicina i  fizikalna terapija  nalaze široku primjenu ne samo u liječenju i rehabilitaciji, već i u prevenciji sportskih ozljeda i oštećenja.

Linkovi sidra:

• Učestalost sportskih ozljeda
• Faktori rizika za nastanak ozljeda u sportu i rekreaciji
• Opća shema rehabilitacijskog postupka kod sportskih ozljeda

1. UČESTALOST SPORTSKIH OZLJEDA

Sport i rekreaciju su postali  dio modernog načina življenja stoga su ozljede sve češće. Prema statističkim pokazateljima s odjela  hitne pomoći, sportske ozljede u nas čine 15-20% od ukupnog broja povreda.

U dječjoj dobi najčešće su ozljede u igri i u  sportu. Posebno rizični sportovi su: biciklizam, skijanje i rolanje. U grupi između  35-te i 54-te godine života (Baby Boomers) mnogi nastavljaju sportske aktivnosti iz mlađih dana  generirajući  visoki postotak povređivanja od čak 33%.

Značajan je porast ljudi preko 55-te godine života  u sportu ili rekreaciji. Taj trend nije limitiran  samo na zdravstvene centre, nego se proširuje na fitness centre, organizirano hodanje, planinarenje, vožnju biciklom i na kućne uvjete.
U toj grupi  sudionika u sportsko- rekreacijskim aktivnostima ima najviše ozljeda i do 54%. Posebnu grupu  sportskih ozljeda predstavljaju sportaši : amateri i profesionalci. U toj grupi  su ozljede do 20% (Podaci dobiveni iz NEISS-a).

Masovno bavljenje sportom svih dobnih grupa stanovništva  nameće potrebu  brzog i učinkovitog oporavka. Naša ordinacija  je  opremljena vrhunskim aparatima i stručnim ljudima za pravilno vođenje procesa rehabilitacije sportskih ozljeda. Fizikalna medicina i  fizikalna terapija  nalaze široku primjenu ne samo u liječenju i rehabilitaciji, već i u prevenciji sportskih ozljeda i oštećenja.

2. FAKTORI RIZIKA ZA NASTANAK OZLJEDA U SPORTU I REKREACIJI

Prije odluke o bavljenju sportom ili nekim od oblika rekreacije  potrebna  je konzultacija s našim specijalistom  i evaluacija stanja, kako kod djece, tako i kod odraslih. Nakon pregleda naši terapeuti će Vas podučiti vježbama  za korekciju deformacija, o vježbama za poboljšanje  posture i biomehaničke ravnoteže tijela .Možete se  educirati o programima istezanja za svaki pojedinačni sport ili rekreacijsku aktivnost  i sačiniti individualni korekcijski uložak prema otisku Vašeg stopala. Kod starijih osoba  je nužna i obrada kardiovaskularnog sustava, uzimajući u obzir i druge bolesti i lijekove koje bolesnici uzimaju.

Moja preporuka bi glasila: vježbajte, trenirajte, bavite se sportom u skladu s vašim mogućnostima I sportske ozljede će biti značajno rjeđe.

U našoj ordinaciji su se rehabilitirali mnogi sportaši iz Istre i šire. Posebno smo ponosni  što nesebično   pomažemo  u rehabilitaciji  sportaša našega grada koji nisu u mogućnosti plaćati vrhunske programe rehabilitacije koji su im neophodni. Tu prije svega mislim na izvrsnu atletičarku Jelenu Vuković u disciplinama disk, kugla, koplje u kategoriji invalida. Neposredno prije Olimpijade u Ateni 2004. godine, gdje je osvojila broncu, uspješno je rehabilitirana  u našoj ordinacji zbog povrede  mišića. Kod nas  su se uspješno rehabilitirali i mnogi sportaši  iz  judo kluba "Borac"  koji su i nakon teških  povreda uz našu pomoć postizali vrhunske rezultate . Nabrojat ćemo samo neke:

• Dean Ilić, višestruki prvak Hrvatske u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji, hrvatski reprezentativac-rehabilitiran nakon luksacje lakta.
• Damir Islambašić - kadetski, juniorski (x3) te mlađeseniorski prvak Hrvatske . Drugo mjesto na  Kadetskom svjetskom kupu, deveto na mlađeseniorskom Prvenstvu Europe, državni reprezentativac do 90 kg-rehabilitiran nakon lezije kolateralnog ligamenta koljena  i prijeloma radiusa na tipičnom mjestu. Pet tjedana nakon rehabilitacije osvojio  je državno prvenstvo.
• Miloš Vuković - kadetski, juniorski ( 3x) te mlađeseniorski prvak Hrvatske, peti na Europskom mlađeseniorskom Prvenstvu Europe, juniorski i seniorski reprezentativac Hrvatske- rehabilitiran  zbog prijeloma radiusa  i lezije akromioklavikularnog ligamenta. Elvis Klačar - višestruki kadetski prvak Hrvatske, trener kluba - rehabilitiran nakon operacije luksacije ramena nakon čega se vratio judu i postao aktivni natjecatelj.
• Marko Čanak, viceprvak Hrvatske u uzrastu mlađih kadeta - rehabilitiran nakon multifragmentarne frakture tibije nakon čega je položio prijemni ispit na Kineziološkom  fakultetu u Zagrebu.

3. REHABILITACIJSKI POSTUPNIK NAKON SPORTSKIH OZLJEDA

LINKOVI

1.Hrvatsko društvo za fizikalnu i rehabilitacijsku medicinu Hrvatskog liječničkog zbora.
http://www.hdfrm.com

2..International Society of Physical and Rehabilitation Medicine
http://www.isprm.org

3.Physical ant Rehabilitation Medicine in Europe
http://www.euro-prm.org

4..Združenje za fizikalno in rehabilitacijsko medicino- Slovenije
http://www.zfrm.szd.si

5.Societa Italiana di Medicina Fisica e Rehabilitatione
http://www.simfer.it

6.European Union of Medical Specialists
http://uems.net

7.The American Bord of Physical Medicine and Rehabilitation
http://www.abpmr.org