Problemi održavanja ravnoteže tijela na nestabilnoj podlozi

Statistike pokazuju da starije osobe imaju mnogostruko veći rizik od gubitka ravnoteže od mlađih osoba. Problemi hodanja, održavanja ravnoteže tijela u nestabilnim uvjetima, precizni pokreti ruku i prstiju , češće ispadanja predmeta iz ruku, otežano pisanje, su znaci poremećaja koji se javljaju postepeno, a uzroci su različiti.
Centralni živčani sustav je odgovoran za objedinjen odgovor na vanjske podražaje dobivene iz perifernih centara. Problem može nastati zbog oštećenja tih centara u unutarnjem uhu, oslabljenog vida , oštećenja senzomotornih prijemnika u ligamentima i mišićima.
Ako želimo popiti čašu vode kada trenutno zatvorimo oči a da je ne prospemo , ili ako želimo ostati na jednoj nozi kada držimo nešto u ruci i pri tome održavamo balans potrebno je pravilno i brzo reagiranje perifernog i centralnog živčanog sustava .
Poremećaji tih funkcija mogu uzrokovati različite bolesti . Na primjer kod bolesti oka, kao što su glaukom, dijabetična retinopatija i katarakta, kod problema sa uhom, kod oštećenja kralježnice, dijabetične ili toksične neuropatije ili kod poremećenih signalnih impulsa od mišića prema mozgu i obrnuto.
S druge strane, mišićno koštani problemi kao što su smanjenje opsega kretnji u zglobovima, smanjenje elastičnosti i snage mišića mogu doprinijeti poteškoćama održavanja ravnoteže tijela. Automatski posturalni refleks koji održava tijelo u balansu i kada se nalazi izvan centra gravitacije zahtjeva normalno funkcioniranje mišićno –koštanog sustava. Ako imamo neadekvatni opseg kretnji u zglobovima, kao što su nožni zglobovi ili slabost muskulature kukova, strategija održavanja ravnoteže će biti poremećena .
Na kraju i planiranje odgovora od strane središnjeg živčanog sustava može biti neadekvatno zbog bolesti ili poremećene cirkulacije u mozgu, što je ujedno i najčešći uzrok u starijoj populaciji. Vremenom u osoba slabi i motivacija što sve više dovodi do socijalne izolacije i depresije.

Vježbe za poboljšanje funkcioniranja tijela u prostoru

U program rehabilitacije ovih bolesnika nužno je naći prave uzroke i na njih maksimalno djelovati kao što je korekcija vida , sluha, liječenja tlaka i svih ostalih rizika koji dovode do oštećenja krvnih žila.
Koncept vježbi za poboljšanje održavanja ravnoteže tijela u prostori i rada ruku u složenim kretnjama koristi poticanje svih senzomotornih impulsa iz periferije prema mozgu i njegov brži odgovor. Više puta smo govorili da naš mozak i periferni živčani sustav možemo učiti novim shemama ako im dajemo nove poticaje. Tu sposobnost nazivamo plasticitet mozga. Isto tako, izvođenje složenih pokreta i planiranje tih pokreta potiče i poboljšanje mentalnih funkcija, a sve zajedno vodi u kvalitetniji život. U program su uključene i vježbe za jačanje i izdržljivost određenih grupa mišića kojima se suprotstavljamo zemljinoj teži. Potrebno je motivirati osobe da programom vježbi koje nauče mogu dopuniti redovite vježbe koje rade, ili samostalno, ili u grupi. Edukacija se mora provoditi dvaput tjedno do deset puta kako bi se program dobro savladao i mogao provoditi i kod kuće..

Poremećaji pokreta kao bolesti ekstrapiramidnog sustava

Postoje poremećaji pokreta koje uzrokuju bolesti eksrapiramidnog sustava, bazalnih ganglija smještenih u dubokim dijelovima bijele mase velikog mozga, odgovorne za kontrolu voljnih pokreta, kontrolu složenih obrazaca motorne aktivnosti kao što je govor, vožnja bicikla, vremensko usklađivanje pokreta, odmjeravanje intenziteta pokreta, održavanje mišićnog tonusa i odražavanje uspravnog položaja tijela u prostoru. Problem nastaje zbog smanjenog lučenja dopamina, kemijske supstancije koja je prenosioc impulsa i njegove ravnoteže s drugim neurotransmiterskim supstancijama.

Učestalost bolesti
Ove bolesti su ujedno i najčešće neurodegenerativne bolesti. Prevalencija, postotak oboljelih na
100 000 stanovnika, iznosi 28,3% s porastom u starijoj populaciji. Nakon 80-te godine života raste i na 51,3%. Razlog učestalosti tih bolesti je produljenje životnog vijeka ljudi.

Koje su to bolesti
Nama je najpoznatija Parkinsonova bolest, međutim postoje i slični poremećaji koje zovemo simptomatski parkinsonizam, a koji mogu nastati nakon upale mozga, duljim korištenjem nekih lijekova kao što su antidepresivi, antiemetici, antipsihotici, antiepileptici,nadalje , zbog tumora mozga ili kod vaskularnih i metaboličkih bolesti. Manje zastupljene su grupa bolesti koje nazivamo atipični parkinsonizam: PSP (progresivna supranuclearna paraliza), MSA (multipla sistemska atrofija), CBD (kortikobazalna degeneracija )
U širem smislu u poremećaje pokreta ubrajamo i diskinezije koje se očituju drhtanjem dijelova tijela u mirovanju ili na pokret, distonije-grčenje mišića zbog neadekvatne inervacije i nešto rjeđe bolesti kao što je horea i Wilsonova bolest.

Koji su faktori rizika
Uzrok ovih bolesti u potpunosti nije razjašnjen. Za Parkinosnovu bolest postoji genetska predispozicija, ali i čimbenici vanjske sredine imaju nekog utjecaja , košto su pesticidi, fungicidi, teški metali, magnezij, željezo, srebro ili nedostatak D vitamina.

U većem riziku za razvoj bolesti poremećaja pokreta su :

• Starije osobe sa smanjenim funkcijskim kapacitetom više organa i sustava
• Starije žene sa smanjenom funkcijom estrogena.
• Bolesnici koji koriste lijekove rizične za poremećaje pokreta dulje od tri mjeseca.
• Bolesnici koji boluju od šećerne bolesti neovisno o uzimanju lijekova.
• Metabolički poremećaji kao što je fenilketonurija.

Znaci Parkinsonove bolesti i sličnih stanja

Bolest ima postepeni i podmukli početak. Javlja se karakteristično drhtanje ruku u mirovanju , rigor ili povišen tonus mišića, osiromašenje pokreta , gubitak refleksa za održavanje ravnoteže tijela , usporeni pokreti i otežano započinjanje pokreta.
Razvojem bolesti nastaje veća zakočenost i usporenje pokreta, gubljenje mimike lica, otežano pisanje, monoton govor , ali i nemotorički znaci bolesti kao što su depresija, bol u mišićima, plitko disanje , smetnje gutanja, smetnje sna, otežano kontroliranje mokrenja i stolice. Rehabilitacija ovih bolesnika za specijalistu fizijatra predstavlja poseban izazov . Plan i program mora biti individualno prilagođen, ali i dinamičan i pratiti sve promjene i nedostatke koji se u bolesnika javljaju. Ključni faktor za poboljšanje kvalitete življenja ovih bolesnika su vježbe.

Pročitajte više o procesu i metodama rehabilitacije tijekom Parkinsonove bolesti - preuzmite dokument - rehabilitacija-parkinson.pdf

Kako moramo vježbati ako imamo bolesti poremećaja pokreta

Vježbee su važne za svakog čovjeka koji želi održati svoju pokretljivost.
Za bolesnika s Parkinsonovom bolešću i sličnim bolestima vježbe su mnogo važnije, budući se model pokreta tijela značajno mijenja. Koje su to promjene?
Automatski pokreti kao što je hodanje, ustajanje, hvatanje , predstavljaju radnje o kojima ne razmišljamo dok ih s lakoćom obavljamo. U te aktivnosti su uključene bazalne ganglije u mozgu koje su odgovorne za automatske radnje. U parkinsonovoj bolesti, zbog oštećenja tog dijela mozga i nedostatka dopamina, bolesnici imaju poteškoće s obavljanjem automatskih radnji. Za izvršenje ovih radnji normalni mozak dobiva informacije i poticaje iz raznih izvora kao što su : vizualni, slušni proprioceptivni ali i interni poticaji ( mentalni resursi-pohranjeni raniji obrasci pokreta)
Služeći se tim poticajima vježbanjem potičemo tijelo za savladavanje ukočenosti. Usporenost pokreta ( bradikinezija) i usporeno započinjanje pokreta zaustavlja tijelo i pomjera centar gravitacije prema naprijed što mijenja stav tijela prema naprijed .. Zbog nemogućnosti balansa tijela u kretanju bolesnici često padaju naprijed ili nazad. Osim vježbi u kojima koristimo razne metode poticaja, koristimo vježbe posture i balansa , metode istezanja ( refleks na istezanje), vježbe snaženja (veći broj ponavljanja-feed back), vježbe disanja i relaksacijske tehnike ( autogeni trening)Eksperimenti na životinjama su pokazali da za vrijeme vježbi mozak proizvodi vlastite neurokemijske supstance , kao što je faktor rasta, koji štiti stanice koje proizvode dopamin od propadanja. I sva kliničke studije su pokazale da svakodnevno vježbanje održava fleksibilnost , poboljšava položaj tijela u stojećem položaju, poboljšava održavanje ravnoteže , poboljšava opću kondiciju, a svi pokreti su olakšani čime je znatno poboljšan kvaliteta življenja.
Vježbe – nova strategija rehabilitacije bolesnika s poremećajima pokreta
Kao što zdrave osobe, želeći zadržati pokretljivost redovito vježbaju u grupi , tako je potrebno grupno vježbanje i osobama koje boluju od poremećaja pokreta. Do sada nije bilo takovih mogućnosti. Naš centar je formirao manje grupe sa specifičnim vježbama dvaput tjedno uz nadzor specijaliste fizijatra i fizioterapeuta, a sve bolesnike educiramo i o vježbama koje svakodnevno moraju raditi kod kuće uz mnoge druge korisne savjete, za lakše savladavanje poteškoća u svakodnevnim aktivnostima. Motivacija za vježbanje u grupi je veća, a koriste se i interaktivne vježbe u paru ili kao grupa.